|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Budi ono što je najteže biti ... budi ČOVJEK
Ne slušaj nikoga, ni prijatelje ni neprijatelje jer češ dobiti isti odgovor!
Slušaj samo svoje srce, jer ti samo ono daje pravi odgovor a sve ostalo zaboravi!!.....
by.Roby...
Ono što je prošlo,
više ne postoji,
ono što će biti,
još nije došlo...
Postoji samo jedna točka
u kojoj se sastaju
prošlost i budučnost...
U toj točki je cijeli naš život...
Moj....ajmo ga nazvat moto...
Kad se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvore, no često tako dugo zurimo u zatvorena vrata, da ne primjetimo ona koja su nam se otvorila!!...
Vjerujem u to kako jedna lijepa riječ otvara mnoga vrata, čak i ona najteža... jedan zagrljaj može prenijeti neopisivo puno topline,jedan iskreni osmjeh vratiti nas u svijet bez tame, zar tražimo puno, previše?!?
Ako nešto doista želiš, cijeli svijet če se urotiti da to dobiješ!!
Dream what you want to dream; go where you want to go; be what you want to be, because you have only one life and one chance to do all the things you want to do!
Teško je gledati budučnost očima prošlosti!!
Snovi nikad ne umiru, umiru samo sanjari!
Walk, don't stop until you find what you're looking for!!
Ništa nije toliko nevjerojatno da nemože uvjeravanjem postati vjerojatno....
Večinu vremena sjedimo u blatu, ali pokušavamo dosegnuti zvijezde...
Ne gledaj ljepotu jer je varljiva.Ne gledaj bogatstvo jer je prolazno.Traži nekog tko te zna nasmijati jer je dovoljan samo jedan smiješak da se razvedri tvoj oblačan dan....
Ljudi žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umru kao da nikada nisu ni živjeli....
Živi kao da ti je svaki dan posljednji! Jednog dana češ doista biti u pravu!!
Vrijeme je skupocjeno, ne čekaj prikladnije vrijeme, jer nisi siguran da češ ga ponovo imati...
Uživaj u svakom danu, obrati pažnju na svaki trenutak i iz njega izvuci sve što možeš jer postoji mogučnost da takav trenutak ne doživiš više nikad u životu...
Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna ono što jesi!!....
Riskirajmo prisjetivši se da nismo prestali tiho voljeti one koje smo nekada voljeli glasno...
Ispričaj mi priču o tome tko si i saznaj tko sam ja u pričama koje živim, i zajedno čemo se sjetiti da svatko od nas ima mogučnost izbora...
I'm a special girl, and special girls never cry!
I'm an angel, and angels never die!
Heroji ne plaču,
i kad gube pobjeđuju,
heroji ne mole,
zube stisnu i prebole...
Ne brini se zbog onog što bi drugi o tebi mogli misliti. Previše su zaokupljeni brigom oko toga što ti misliš o njima...
Život je čudan, taman zadobije neki oblik i odjednom se sve promijeni.Trudiš se razumjeti gai kad pomisliš da si nešto shvatio- ustanoviš da to nije istina...
Život je komplicirana pojava u kojoj prvi stradavaju oni koji govore što misle...
Svi če se oblaci prije ili kasnije razići i napraviti mjesta predivnom suncu koje toliko priželjkuješ...đ
Bolje izgubiti trenutak u životu, nego život u trenutku...
Žaljenje za stvarima koje smo učinili može ublažiti vrijeme, ali žaljenje za onim što nismo učinili neutješno je....
Ljubav je
-kad nekome kažeš nešto loše o sebi i bojiš se da te ta osoba zbog toga neče voljeti, a onda te ta osoba iznenadi tako da te zavoli još više!!
-spontana i žudi za izrazom u radosti, ljepoti, istini pa i u suzama. Ljubav živi u trenutku; ne gubi se u prošlosti i ne teži prema sutrašnjici, ljubav je SAD!!
-kao jaka vatra, nikakva voda je nemože ugasiti, čak ni krv!!
-samo jedna, ali njezinih kopija ima na hiljade
- poput rata:lako ju je započeti, ali vrlo teško zaustaviti
-slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira...
-vatra, ali nikada ne znate hoće li vam zagrijati srce ili zapaliti kuću...
Dokle god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno.Kad ga počnemo voljeti zbog njegovih mana, onda je to ljubav...
Zaspala je...
s pogledom u očima
na njenog voljenog...
Zaspala i ostala
neprobuđena...
Ona je od ljubavi
umrla...
Treba znati voljeti, a da traga nema.
Treba znati preboljeti bez uspomena.
Treba znati patiti a da mnogo ne boli.
Treba biti hrabar kad se uzalud voli...
Whispered:
Can you stop, please?
Can you stop the fire?
You cant stop the fire,
you wont say the words.
Please, Please
Please, please forgive me,
But I won't be home again.
Maybe someday you'll look up,
And, barely conscious, you'll say to no one:
"Isn't something missing?"
You won't cry for my absence, I know -
You forgot me long ago.
Am I that unimportant...?
Am I so insignificant...?
Isn't something missing?
Isn't someone missing me?
Even though I'm the sacrifice,
You won't try for me, not now.
Though I'd die to know you love me,
I'm all alone.
Isn't someone missing me?
Whispered:
Can you stop, please?
Can you stop the fire?
You cant stop the fire,
you wont say the words.
Please, Please
Please, please forgive me,
But I won't be home again.
I know what you do to yourself,
I breathe deep and cry out;
"Isn't something missing?
Isn't someone missing me?"
Even though I'm the sacrifice,
You won't try for me, not now.
Though I'd die to know you love me,
I'm all alone.
Isn't someone missing me?
And if I bleed, I'll bleed,
Knowing you don't care.
And if I sleep just to dream of you
I'll wake without you there,
Isn't something missing?
Isn't something.......
Even though I'm the sacrifice,
You won't try for me, not now.
Though I'd die to know you love me,
I'm all alone.
Isn't something missing?
Isn't someone missing me?
Whispered:
Can you stop, please?
Can you stop the fire?
You cant stop the fire,
you wont say the words.
Please, Please
(Evanescence)
...mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn...
...odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario...
...izgubiti nadu u molitve jer se jedna nije uslišila...
...odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan...
...okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio...
...ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran,
ili ti nije uzvratio ljubav...
...odbaciti svaku mogučnost da budeš sretan
jer nisi uspio u prvom pokušaju...
...................................................
Zapamti da se uvijek...
-može pojaviti druga šansa...
novi prijatelj...
nova ljubav...
obnoviti snaga...
-Budi uporan
Traži sreču u svakom danu...
Siguran put k neuspjehu je- odustati !!
Često buduči uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja- NASTAVI SE TRUDITI...
Patnja?
Čemu ona u našim životima?
Jeli to samo stvar u našim glavama?
Mislim da je....
Zar nije ljepše biti sretan?
Svak je kovač svoje sreče,
i ako možemo biti sretni i veseli,
ako možemo gledati svijet kroz šarene naočale,
zašto to ne radimo?
Zašto sami sebi u glavi stvaramo taj neki film...
zašto si dopuštamo patiti...
zbog nekoga tko možda nije toga ni vrijedan,
tj sigurno nije vrijedan...
jer nitko nije...
Zar nebi svijet bio ljepši kad bi svi bili sretni?
Da prelazimo preko loših stvari kao da se nisu ni dogodile,
samo nastavimo živjeti...
Ali to je nemoguče!
Naši životi nebi bili isti bez patnje, boli...
Mislim da svijet tada nebi bio ljepši...
Jer sva tuga, bol...
sve nam je to potrebno da bi znali cijeniti svaki lijep trenutak...
Iz svakog lošeg trenutka naučit čemo nešto novo...
kao i iz svakog dobrog...
Smatram da je patnja jedna od največih
i najvažnijih čovjekovih učiteljica...
Neke očvrsne, neke oslabi...
na svakog drugačije djeluje...
ali mislim da svako nauči nešto novo...
Realno gledajuči...
da ne postoje loši trenuci u našim životima...
dali bi znali cijeniti one dobre?
Dali bi ih uopče osjetili?
Sve bi nam bilo jednoliko...
ništa se nebi događalo...
Zar bi uopče znali da smo sretni?
Možda bi opet našli neki razlog da budemo tužni...
A kada tuga, patnja dođe do nas..
jedino što je važno je...
da naučimo što više iz toga...
pređemo preko toga...
i naučimo živjeti s njom...
Vjerujte mi...
ona je vaša najbolja prijateljica...
Samo i vi morate biti takvi prema njoj...
...by. Wild Rose....
Možda se sreća ne sastoji od velikih događaja,
da ti sve u životu bude na svom mjestu...
Možda se sastoji od nizanja malih radosti.
Možda je sreća samo stvar pluseva i minusa
koji se događaju svima svakoga dana.
Možda je svima dodijeljena
ista mjerica sreće za svaki dan...
Dok maestral lagano provlaci svoje njezne prste kroz moju raspustenu kosu,
a sunce svojim posljednjim zrakama daje ruzicasti odsjaj mome licu, gledam u to more koje kao da gori pod plamenom velike uzarene kugle koja se polako gasi....opet ostajem bez teksta, opet me zalazak ostavlja bez rijeci....
A more...mrzim ga.... ono je krivo za sve, za svaku moju suzu, za svaki moj bolan krik, za svaku ranu koju cu nositi na dusi dok sam ziva.......
Sve je tako mirno i tiho, samo negdje sa sredine uvale dopire zvuk motora stare barke koji ne remeti taj mir vec se tako prirodno ukalpa u kasno jesenje predvecerje......
Naizgled sve je tako savrseno, to crveno more, taj maestral koji mi mrsi kosu, taj krik galeba i muzika barke....sve je kao iz bajke, romanticno.....ali daleko je od toga....
Opet gledam u more, i opet proklinjem svu njegovu dubinu, sirinu, predivnu modru boju, svako zivo bice kojemu je more dom...iako sam sa sve cetiri strane okruzena morem, zarobljena na otoku, mrzim ga a kad se samo sjetim koliko sam ga voljela, obozavala, bila u njemo bas onako kako bi se reklo «svoj na svome».....
Ali ne...zaklela sam se sama sebi da nikada vise moja stopala nece zapljuskivati valovi, da se moje tijelo nece presijavati u moru na mjesecini....nikada vise necu zaplivati tim modrim prostranstvom....nikada.....ne mogu...more je krivo jer te vise nemam.......otelo mi te..bilo je ljubomorno na sve sto smo imali, a imali smo previse, nesto vece od prijateljstva, nesto jace od ljubavi...imali smo ono o cemu neki ljudi mogu samo sanjati....
Bio si stariji dosta od mene, ali nikada nismo dopustili da godine stanu na put nasoj sreci, nasoj ljubavi....bio si mi ljubavnik, ljubav, ali prije svega prijatelj....
Znao si svaku moju pogresku, svaku moju laz, svaku moju prevaru, svaki moj grijeh, znao si sve o meni i nikada me zbog nicega nisi osudjivao.....sve sam ti govorila...znao si da nisi jedini u mome zivotu.da imam jos nekoga, znam da se nisi s time slagao ali si me pustio da radim sta me volja i da ti se svaki put vracam kada me slome tudje lazi, kada me dotuku bolne prevare, kada mi okrenu ledja i slome krila....bio si moja sigurna, najsigurnija luka, moje nebo i moj zrak...uvijek si bio za mene tu! Kada god sam te trebala, nikada ti nije bilo tesko prevaliti ni 300 kilometara da me dodjes utjesiti, poljubiti i uspavati u svome narucju.... a sada tko ce me sada tjesiti, tko ce me sada ljubiti, uspavljivati.....kome cu sada prolaziti prstima kroz plave uvojke, kome cu sad u ocima gledati dva jezera??? Kome???? Bože, zašto????? Zašto bas ti?
Nemogu, iako sam ti tisucu puta dala obecanje da necu plakati ako ti se sto desi, znas da nemogu zaustaviti suze! Nemoj se sada ljutiti na mene.....
Bila sam jos djevojcica kada sam te upoznala, imala sam 14 godina , a ti 24. iako je sad glupo odmah sam se zaljubila u tebe ali bila sam svjesna da sam obicna mulica kojoj su barbike i izlazak do 10 glavna preokupacija u zivotu...
Ali pricala sam s tobom, ispitivala te o svemu vezanom za ronjenje i dala ti obecanje da ces mene samo ti i nitko drugi uciti roniti...
Uvijek si se smijao mojim salama, glumio ozbiljnost dok sam plakala zbog razbijenog koljena.....ucio sa mnom matematiku kada sam zavrsila na popravnom, slusao moje tajne, sve sto sam ti pricala o «carobnom» prvom poljupcu....sjecam se kako sam svake godine jedva cekala pocetak ljeta da opet dodjes na otok, u svoju skolu ronjenja, da te mogu gledati cijeli dan.....
Bila sam zaljubljena u tebe, djecje iskreno...znala sam da ces biti moj, znala sam da ti nisam bas najobicnija klinka nego...neznam....bila sam ti posebna.
Imala sam skoro 18 godina kada sam prvi put osjetila tvoje usne na svojima....jos se sjecam tog dana, tj.te noci....
Tu noc me je jedan decko strasno povrijedio i cim sam dosla kuci, uzela sam odmah mobitel i nazvala tebe.iako je bilo 3 ujutro javio si se, dosao po mene i odvezao me na «nasu plazu»....sve sam ti ispricala, kako me je samo htio iskoristiti....pogledao si me svojim velikim plavim ocima i rekao: znas mala, strasno si se promjenila, nisi vise ona klinka koju zanima ronjenje, koju zanima koje su najkvalitetnije maske i peraje....ne zanimaju te vise dubine i morska bica..ne pricas vise o studiju oceanografije...sad se samo dotjerujes, gledas decke, razmisljas o tome da studiras hrvatski jezik...promjenila si se...postala si djevojka....neznam kada, sad sam toga postao svjestan. Znam te odkada si bila obicna klinka umusana sladoledom a sad si glavna macka ......ne mogu vjerovati da sam tek sad shvatio koliko si lijepa i koliko me pogadja svaka tvoja suza, svaka tvoja bol...
Sjedila sam i slusala ne vjerujuci svojim usima, moja najveca ljubav meni tako govori...... nisam znala sto da ti kazem, uvukla sam ti se u zagrljaj bas kao i onda kad sam bila «umusana sladoledom» ali taj zagrljaj nije bio onakav kakav si mi uvjek pruzao, cvrst, zastitnicki...sad je to bio zagrljaja muskarca kad grli zenu koju voli.......
Neznam u kojem trenutku, ali usne su nam se spojile, njezni poljupci su prerasli u vatrene...predala sam ti se, cijelom dusom, srcem i tijelom...bio si njezan...i nisi mogao vjerovati da si mi prvi....ali znam da si bio ponosan na to.....ne nisam se sramila niti bojala, znala sam da ces sutra opet biti tu, da ces opet biti moj....dani su nam prolazili kao u bajci....godinu dana smo bili jedno bice....i tada sam ja pocela sa svojim glupostima, varala sam te i priznavala ti to, svjesna da ti svaki put otkidam sve veci dio srca, da te polako ubijam s time....ali volio si me, oprastao mi...voljela sam i ja tebe i zato sam ti se uvijek vracala........tako nam je prosla jos jedna godina, koliko svadje toliko i ljubavi......sad se kajem, ali sto to sada tebi vrijedi kada te nema vise tu?? Sta ti vrijedi moje kajanje?? Ali kajem se i kajat cu se...zauvijek....
Prije tocno godinu dana sam te vidjela posljednji put u svome zivotu....
Da sam bar znala da cu te taj dan posljednji put poljubiti na rivi, posljednji put ubaciti tvoju masku u gumenjak, da ces me posljednji put podignuti u zagrljaj i baciti u more....e da sam znala, vjerovatno te nebi pustila da odes roniti, ili bi ja otisla sa tobom, poslala bih nekog sa tobom, nebi te pustila samog...nebi sigurno ostala u «centru» cekajuci tvoj povratak....
Ali ostala sam i cekala...i .............. sto sam docekala???? Tugu, bol, suze, patnju, rusenje svih svojih snova.........
Bilo je 15:00 kada si otisao, znala sam da ce se vratiti negdje oko 17:00 tako da sam ta dva sata provela zezejuci se sa nekim klincima na odbojkaskom igralistu...oko 17:00 sam otisla na rivu jer sam znala da ces onda doci, ali nisi dosao....nakon 15 minuta postala sam nervozna, digla sam cijelu paniku u «centru» ali su me svi smirivali govoreci kako na svjerovatno zezas i da ces sdoci svaki minut..ali minuti su prolazili i sat je otkucao 18:00 a ti jos nisi dosao...svi su se uspanicili, jer nikada nisi toliko kasnio, po 500 put sam okrenula broj tvoga mobitela ali nista...samo glupa zvonjava bez odgovora....
Prijatelji su sa drugim gumenjakom otisli te traziti, a ja sam ostala u centru cekajuci...cekajuci sta?????? Znala sam da se je dogodilo nesto starsno cim mi se prvi put nisi javio.....
Minuti su prolazili kao godine....mobitel ja nijemo sutio, a suze su klizile niz lice....kroz glavu su mi prolazile tvoje rijeci :» mala, obecaj mi da neces plakati ako mi se nekada nesto dogodi....nemoj prosipati bisere zbog jedne svinje kao sto sam ja» uvijek sam se smijala na tu tvoju zadnju recenicu, jer smo dobro znali i ti i ja da sam jedina svinja u vezi ja....i uvijek sam ti govorila da necu palakti jer si me mrzio oduvijek vidjeti uplakanu.....
Konacno oko 18:30 je zazvonio mob, tvoj frend mi je rekao da su nasli gumenjak i da je drugi frend zaronio da te trazi jer te nema na gliseru....
Odmah sam znala sta je, ali sam se nadala......
Oko 20:00 su dosli, i po njihovim licima sam vidjela o cemu se radi, dotrcala sam do njih, ali mi nisu dali da udjem na gumenjak.....pocela sam vristati, urlati, tresti se....morala sam te vidjeti jos jednom....vidjeli su da ne odustajem pa su me pustili...pogledala sam tvoje lice, plavo.....usne ljubicaste, bezzivotno tijelo...ljubila sam te hladne usne, milovala sam te zlatne uvojke, grlila te.........vristala.......suze su me gusile, snaga me je izdala...pala sam u nesvjest.....probudila sam se u svom krevetu i pogledala na stol, nasa slika u ronilackim odjelima kad sam imala 16, a ti 26 godina.....nisam bila svjesna da te nema vise...nisam se htjela pomiriti sa tim....
Tvoj sprovod je bio najgori dogadja moga zivota.......ne sjecam se previse svega jer su mi dali inekcije za smirenje, ali znam da sam dugo dugo poslije svih ostala na groblju, sklupcaan na tvom grobu, grleci tvoju sliku.....i proklinjujuci more, boga, sudbinu........
Tada sam se zarekla da nikada vise necu krociti nogom u more....
Rekli su mi da si ostao bez kisika, da si pao u nesvijest pod morem.......i sad se pitam kako se je to moglo dogoditi covjeku koji je tolike ljude ucio pravilnom disanju, pravilnom uronu i izronu sa bocama....kako se je to dogodilo tebi......
Ova godina je za mene prosla kao da je trajala 6 godina.....iako su me svi pokusavali izvuci iz kuce nisam se dala, samo sam plakala.......i danas sam tu...posljednji put gledam zalazak, posljednji put mi maestral mrsi kosu, posljedni put mi se na licu oslikava zalazak....
Evo jos samo koji minut i sunce ce zaci, nestati za danas, a sutra kada ponovno izadje ja ga necu vidjeti jer me vise nece biti na ovome svijetu......predugo sam cekala, trebala sam to napraviti istog trena kad su te dovezli mrtvog sa gumenjakom, trebala sam odmah ispuniti svoje obecanje koje sam ti jednom dala NIKADA NAS NISTA NECE RASTAVITI, UVIJEK CU BITI UZ TEBE, KOLIKO GOD GLUPOSTI NAPRAVILI ILI JA ILI TI, ZNAS DA CEMO BITI ZAUVIJEK ZAJEDNO.nisam trebala zivjeti jos godinu dana bez tebe, ali kao da i nisam zivjela.....sad jos samo me jedan korak dijeli od naseg ponovnog susreta, sretna sam, vidjet cu te opet, ponovno cu te poljubiti, zagrliti, igrati se sa tvojim uvojcima, ponovno ces me gledatio svojim velikim palvim ocima....znam da ce se ljutiti na mene jer cinim glupost, znam da ces mi to reci, ali oprostit ces mi jer dobro znas da ja bez tebe nemogu i neznam zivjeti............
P.S. priča nije moja...al me se jako dojmila, pa sam je morala objavit ovdje...
